Vjerovatno već nosiš
neka od ovih pitanja.
Prvo se čujemo. Ne moraš pripremati riječi ni znati kuda će ići. Pitam te kako si došao/la do ovog trenutka i što želiš da bude malo drugačije. Nema pritiska da sve objasniš odjednom. Ponekad prvi razgovor više liči na dijeljenje tišine nego na razgovor — i to je u redu.
Ne. Mnogi ljudi dođu bez jasne teme. Zajedno ćemo pronaći gdje je bolno mjesto. Tvoj posao je samo doći. Ostalo se dešava polako, u hodu.
To je sasvim normalno. Upravo zato prvi razgovor nije obaveza. To je samo prostor da vidiš kako se osjećaš. Možeš doći s pitanjem, s nesigurnošću, ili bez ikakve ideje. Ako poslije osjetiš da nije za tebe — poštujem to.
Skoro svako to prvo pomisli. Ne postoji ljestvica po kojoj se mjeri koliko nešto smije boljeti. Ako te nešto dovoljno zaokuplja da si stigao do ove stranice — to je već dovoljan razlog.
Ne moraš. To je moj dio. Krećemo odakle god ti je najlakše — ponekad i iz tišine, dok riječi ne dođu same.
Razgovor u kojem zajedno pokušavamo razumjeti to što nosiš i smjerove u kojima želiš ići. Nije psihoterapija za teška klinička stanja — bliže je pažljivom razgovoru sa strukom u pozadini.
Za većinu tema — da. Prednost je što si u svom prostoru, u svom miru. Nekom je to čak i lakše nego uživo.
Oko 50 minuta. Prvi razgovor može biti nešto duži jer se upoznajemo.
Nema tačnog broja. Nekome je dovoljno par, nekome treba više. Ti odlučuješ. Nema ugovora.
Ako se boriš s ozbiljnim psihijatrijskim stanjem, aktivnim suicidalnim mislima ili trebaš hitnu pomoć — javi se ljekaru ili hitnoj službi. Ako mislim da ti treba drugačija podrška, reći ću ti to iskreno.
Bosanski, hrvatski, srpski. Također njemački i engleski.
Cijenu ti pošaljem u odgovoru na tvoju poruku. Radim s ljudima iz različitih zemalja i trudim se da bude transparentno i fer.
Da. Sve što razgovaramo ostaje između nas. Kao psihologinja imam obavezu profesionalne šutnje.
Ako tvoje pitanje nije ovdje —
samo ga pošalji.